test group icon Biokemija s hematologijom

Anti TPO

Printer Isprintaj pretragu

Peroksidaza specifična za štitnjaču (TPO) nalazi se u mikrosomima stanica štitnjače i potencijalni je autoantigen. Određivanje antitijela štitnjače (engl. anti-thyroid peroxidase antibody, Anti TPO) važno je u dijagnostici autoimunih bolesti štitnjače.

Pripremite se za pretragu

Za ovu pretragu nisu potrebne pripreme.

Referentne vrijednosti

male Muškarci
female Žene
< 34 kIU/L

Povišeno
Reaktivnost se javlja kod hipotireoza, struma, gotovo svih oboljelih od Hashimotove bolesti, kod primarnog miksedema kao i kod M. Basedow (70 %).

Sniženo
Nije klinički značajno.

Bills Cijena pretrage 22,00 €
Calendar Nalaz je gotov isti dan
Bills Cijena pretrage 22,00 €
Bills Cijena vađenja i obrade uzorka krvi 2,00 € * Naplaćuje se jednokratno, bez obzira na broj pretraga
Calendar Nalaz je gotov isti dan

Opće vrijeme zaprimanja uzoraka

Geo location
Centar, Ilica 191
ponedjeljak - petak 7 - 18 h, subota 8 -12 h
Bundek, Ede Murtića 9
ponedjeljak - petak 7 - 18 h, subota 8 -12 h
Sv. Nedelja, Ulica Dr. F. Tuđmana 4
ponedjeljak - petak 7 - 16 h

Što znači anti-TPO? 

Anti-TPO se odnosi na antitijela protiv tireoperoksidaze, enzima koji igra ključnu ulogu u proizvodnji hormona štitnjače. Prisutnost anti-TPO antitijela u krvi obično ukazuje na autoimuni odgovor protiv štitnjače što je karakteristično za određene autoimune bolesti štitnjače. Evo nekoliko ključnih točaka o anti-TPO antitijelima:

  • Hashimotov tiroiditis: Ovo je najčešći oblik autoimunog tiroiditisa i najčešći uzrok hipotireoze u područjima gdje nema nedostatka joda. Kod Hashimotovog tiroiditisa, imunološki sustav greškom napada tkivo štitnjače, što dovodi do kronične upale i postupnog uništenja štitnjače.
  • Gravesova bolest: Iako je rjeđe, anti-TPO antitijela također se mogu naći kod osoba s Gravesovom bolešću, koja najčešći uzrok hipertireoze (prekomjerna aktivnost štitnjače).
  • Dijagnostički marker: Testiranje na anti-TPO antitijela koristi se za dijagnosticiranje autoimunih poremećaja štitnjače. Visoke razine anti-TPO antitijela su dobar pokazatelj autoimunog upalnog procesa u štitnjači.
  • Praćenje: Prisutnost anti-TPO antitijela može pomoći u predviđanju razvoja hipotireoze, posebno kod osoba s blagim disfunkcijama štitnjače ili u rizičnim skupinama, kao što su trudnice.
  • Uobičajenost: Anti-TPO antitijela mogu se naći u znatnom broju ljudi bez kliničkih simptoma bolesti štitnjače, posebno kod starijih žena.

Važno je razumjeti da prisutnost anti-TPO antitijela sama po sebi ne znači da osoba ima ili će razviti bolest štitnjače, ali ukazuje na veći rizik. Klinička slika, zajedno s drugim laboratorijskim testovima funkcije štitnjače, kao što su TSH, T3, i T4, ključna je za točnu dijagnozu. Ako su otkrivena anti-TPO antitijela, preporučuje se konzultacija s liječnikom ili endokrinologom za daljnje savjetovanje i upute.

Koje su anti-TPO vrijednosti normalne, a koje ukazuju na neku bolest?

Normalne vrijednosti anti-TPO (antitijela protiv tireoperoksidaze) mogu se razlikovati ovisno o laboratoriju i specifičnoj metodologiji koja se koristi za testiranje. Svaki laboratorij obično ima svoj referentni raspon pa je važno usporediti Vaše rezultate s tim specifičnim referentnim rasponom.

Općenito, referentni raspon za anti-Tg antitijela u Poliklinici Breyer je <34 kIU/L.

Vrijednosti unutar ovih raspona, smatraju se normalnim u većini laboratorija. Međutim, neke laboratorijske tehnike i metode mogu imati različite referentne raspone. Ako su Vaše vrijednosti anti-TPO antitijela izvan ovih referentnih vrijednosti laboratorija, to može ukazivati na prisutnost autoimunih poremećaja štitnjače, kao što su Hashimotov tiroiditis (najčešći uzrok hipotireoze) ili Gravesova bolest (uzrok hipertireoze).

Važno je napomenuti da se prisutnost anti-TPO antitijela sama po sebi ne smatra dovoljnim za postavljanje dijagnoze bolesti štitnjače. Mnoge osobe s povišenim anti-TPO antitijelima mogu imati normalnu funkciju štitnjače, a neke možda nikada ne razviju bolest štitnjače.

Dijagnoza poremećaja štitnjače obično se temelji na kombinaciji laboratorijskih nalaza (uključujući TSH, T3, T4, kao i anti-TPO antitijela) i kliničkih simptoma. Ako imate povišene razine anti-TPO antitijela, preporučuje se konzultacija s liječnikom ili endokrinologom koji može procijeniti Vaše simptome i rezultate testova te, ako je potrebno, preporučiti odgovarajući plan liječenja ili praćenja.

Koje je liječenje indicirano za povišene anti-TPO vrijednosti?

Liječenje za povišene razine anti-TPO (antitijela protiv tireoperoksidaze) ovisi o ukupnoj kliničkoj slici, uključujući funkciju štitnjače i prisutnost simptoma. Povišene anti-TPO razine su marker autoimune aktivnosti protiv štitnjače, često povezane s autoimunim poremećajima kao što su Hashimotov tiroiditis ili Gravesova bolest. Evo nekoliko ključnih smjernica za liječenje:

  • Ako nema simptoma: Ako su anti-TPO razine povišene, ali nema simptoma bolesti štitnjače i funkcija štitnjače je normalna (eutiroidno stanje), liječenje obično nije potrebno. U ovom slučaju, preporučuje se redovito praćenje funkcije štitnjače kako bi se otkrile eventualne promjene.
  • Hipotireoza (smanjena funkcija štitnjače): Ako povišene anti-TPO razine prate hipotireoza, liječenje obično uključuje zamjensku terapiju hormonom štitnjače. Ova terapija nadoknađuje nedostatak hormona štitnjače, normalizira razinu TSH i ublažava simptome hipotireoze.
  • Hipertireoza (povećana funkcija štitnjače): Ako je hipertireoza prisutna, liječenje može uključivati antitiroidne lijekove, radioaktivni jod ili kirurško uklanjanje štitnjače, ovisno o uzroku hipertireoze i ukupnom zdravstvenom stanju pacijenta.
  • Simptomatsko liječenje: Ako postoje simptomi povezani s poremećajem štitnjače, moguće je i simptomatsko liječenje, kao što je korištenje lijekova za ublažavanje specifičnih simptoma.
  • Autoimuni tiroiditis: Kod Hashimotovog tiroiditisa, osim hormonske terapije, važno je usmjeriti se na smanjenje upale i podupiranje imunološkog sustava. To može uključivati prilagodbe prehrane, upravljanje stresom i slično.
  • Redovito praćenje: Pacijenti s povišenim anti-TPO antitijelima trebaju redovito praćenje funkcije štitnjače i pregled kod endokrinologa kako bi se pravovremeno identificirale i upravljale promjene u funkciji štitnjače.

U svakom slučaju, važno je konzultirati se s liječnikom ili endokrinologom kako biste razvili plan liječenja koji je prilagođen Vašim individualnim potrebama i zdravstvenom stanju. Povišene razine anti-TPO antitijela mogu biti indikator potrebe za detaljnijim praćenjem i mogućim intervencijama, ali ne zahtijevaju uvijek aktivno liječenje ako nema dokaza o disfunkciji štitnjače.

Kako smanjiti anti-TPO vrijednosti?

Smanjenje razine anti-TPO (antitijela protiv tireoperoksidaze), koja su marker autoimunog odgovora protiv štitnjače, može biti izazovno jer je autoimunitet kompleksan proces koji ne ovisi samo o jednostavnoj modifikaciji ili lijeku. Međutim, postoje strategije koje mogu pomoći u upravljanju autoimunim stanjem i potencijalno smanjiti razinu anti-TPO antitijela ili ublažiti njihove učinke:

  • Hormonska terapija: Ako su anti-TPO antitijela povezana s hipotireozom, liječenje zamjenskom terapijom hormona štitnjače može pomoći u normalizaciji razine TSH i smanjenju autoimunog odgovora.
  • Anti-upalna prehrana: Neke studije sugeriraju da prehrana bogata protuupalnim namirnicama može pomoći u smanjenju autoimune aktivnosti. To uključuje konzumaciju voća, povrća, cjelovitih žitarica, masne ribe bogate omega-3 masnim kiselinama, te izbjegavanje prerađene hrane i šećera.
  • Smanjenje stresa: Kronični stres može pogoršati autoimuni odgovor. Prakse kao što su meditacija, duboko disanje i druge tehnike opuštanja mogu pomoći u smanjenju stresa.
  • Optimizacija unosa joda: Jod je ključan za funkciju štitnjače, ali njegov prekomjerni ili nedovoljan unos može pogoršati autoimune poremećaje štitnjače. Savjetovanje s liječnikom o optimalnom unosu joda može biti korisno.
  • Izbjegavanje okidača autoimuniteta: Neke osobe mogu identificirati specifične okidače koji pogoršavaju njihovo autoimuno stanje poput određene vrste hrane, alergena ili okolišnih čimbenika.
  • Redovito vježbanje: Redovita fizička aktivnost može poboljšati opće zdravlje i pomoći u upravljanju autoimunim stanjima.
  • Dovoljno sna: Kvalitetan san je važan za regulaciju imunološkog sustava i može pomoći u upravljanju autoimunitetom.
  • Izbjegavanje pušenja: Pušenje može pogoršati autoimune bolesti štitnjače i treba ga izbjegavati.

Važno je imati na umu da nema garantiranog načina za smanjenje anti-TPO antitijela i da bi svaka strategija trebala biti individualizirana. Ako imate povišene razine anti-TPO antitijela, preporučuje se konzultacija s liječnikom ili endokrinologom kako biste razvili odgovarajući plan liječenja i praćenja.

Što znače povišene vrijednosti anti-TPO i anti-Tg?

Povišene vrijednosti anti-TPO (antitijela protiv tireoperoksidaze) i anti-Tg (antitijela protiv tiroglobulina) obično ukazuju na autoimuni odgovor usmjeren protiv tkiva štitnjače. Ovo je karakteristično za autoimune bolesti štitnjače, kao što su Hashimotov tiroiditis i Gravesova bolest. Evo što ta otkrića mogu značiti:

  • Hashimotov tiroiditis: Ovo je najčešći oblik autoimunog tiroiditisa i glavni uzrok hipotireoze, osobito u područjima s dovoljnim unosom joda. Kod Hashimotovog tiroiditisa, imunološki sustav proizvodi antitijela koja napadaju i oštećuju štitnjaču, što s vremenom može dovesti do njezine disfunkcije.
  • Gravesova bolest: Iako je manje uobičajeno, povišene razine anti-TPO i anti-Tg antitijela također se mogu naći u Gravesovoj bolesti, autoimunom stanju koje uzrokuje hipertireozu. Gravesova bolest najčešće uključuje proizvodnju drugih specifičnih antitijela (poput TSH receptora antitijela), ali prisutnost anti-TPO i anti-Tg antitijela također može biti indikativna.
  • Ostala autoimuna stanja: Povišene razine ovih antitijela mogu se ponekad naći i kod drugih autoimunih stanja, čak i kod onih koja nisu izravno povezana sa štitnjačom.
  • Bez simptoma: Neke osobe s povišenim anti-TPO i anti-Tg antitijelima neće imati simptome ili očite znakove bolesti štitnjače. U ovim slučajevima, povišene razine antitijela mogu ukazivati na povećani rizik za razvoj poremećaja štitnjače u budućnosti.
  • Dijagnostički marker: Povišene razine anti-TPO i anti-Tg antitijela koriste se kao dijagnostički markeri za autoimune bolesti štitnjače. One mogu pomoći u potvrđivanju dijagnoze kada se kombiniraju s kliničkim simptomima i rezultatima drugih testova funkcije štitnjače, kao što su mjerenje razine hormona štitnjače stimulirajućeg hormona (TSH) i hormona štitnjače (T3 i T4).

Važno je naglasiti da prisutnost ovih antitijela sama po sebi ne zahtijeva uvijek liječenje. Odluka o liječenju temelji se na cjelokupnoj kliničkoj slici, uključujući simptome pacijenta i rezultate testova funkcije štitnjače. Ako imate povišene razine anti-TPO i anti-Tg antitijela, važno je da redovito pratite svoje zdravlje štitnjače pod nadzorom liječnika ili endokrinologa.

Na što ukazuju visoka antitijela štitnjače?

Visoka antitijela štitnjače obično ukazuju na prisutnost autoimunog odgovora usmjerenog protiv štitnjače. To može biti povezano s različitim autoimunim poremećajima štitnjače. Evo nekoliko specifičnih situacija i bolesti koje mogu biti povezane s visokim antitijelima štitnjače:

  • Hashimotov tiroiditis: Ovo je najčešći oblik autoimunog tiroiditisa i glavni uzrok hipotireoze. Karakterizira ga proizvodnja antitijela koja napadaju i oštećuju štitnjaču, što vodi do smanjene proizvodnje hormona štitnjače. Tipična antitijela uključuju anti-TPO (antitijela protiv tireoperoksidaze) i anti-Tg (antitijela protiv tiroglobulina).
  • Gravesova bolest: Ovo je autoimuni poremećaj koji obično uzrokuje hipertireozu (prekomjerna aktivnost štitnjače). Iako je manje uobičajeno, osobe s Gravesovom bolešću mogu imati povišene razine anti-TPO i anti-Tg antitijela. Specifičnija antitijela za Gravesovu bolest su antitijela na TSH receptor.
  • Postpartalni tiroiditis: Neke žene razviju postpartalni tiroiditis, stanje koje se može pojaviti nakon trudnoće. To može biti povezano s povišenim razinama antitijela štitnjače.
  • Bez očitih simptoma: U nekim slučajevima, povišena antitijela štitnjače mogu biti i bez očitih simptoma bolesti štitnjače. Ovo može ukazivati na povećani rizik za razvoj poremećaja štitnjače u budućnosti.
  • Ostali autoimuni poremećaji: Visoka antitijela štitnjače ponekad se nalaze kod osoba s drugim autoimunim bolestima, čak i ako nisu izravno povezane sa štitnjačom.

Važno je naglasiti da dijagnoza i odluka o liječenju ne ovise isključivo o prisutnosti visokih antitijela. Klinička slika, simptomi pacijenta i rezultati testova funkcije štitnjače (poput TSH, T3, i T4) su ključni za postavljanje točne dijagnoze. Ako imate visoka antitijela štitnjače, preporučuje se konzultacija s liječnikom ili endokrinologom radi daljnjeg ispitivanja i određivanja najboljeg plana liječenja ili praćenja.

Kakva su iskustva bolesnika s povišenim antitijelima štitnjače?

Iskustva bolesnika s povišenim antitijelima štitnjače mogu se znatno razlikovati ovisno o individualnim okolnostima, uključujući vrstu i stupanj poremećaja štitnjače, prisutnost simptoma, učinkovitost liječenja i opću podršku. Evo nekoliko uobičajenih tema i iskustava:

  • Simptomi: Mnogi pacijenti s povišenim antitijelima štitnjače doživljavaju tipične simptome povezane s hipotireozom (kao što su umor, debljanje, suha koža, zatvor, osjetljivost na hladnoću) ili hipertireozom (kao što su gubitak težine, palpitacije, nervoza, vrućica). Simptomi mogu značajno utjecati na kvalitetu života.
  • Dijagnoza i praćenje: Proces dijagnosticiranja može biti dugotrajan i frustrirajući, posebno ako simptomi nisu tipični ili su blagi. Redovito praćenje i testiranje funkcije štitnjače je često potrebno.
  • Liječenje: Liječenje obično uključuje zamjensku terapiju hormonom štitnjače u slučaju hipotireoze. Neki pacijenti mogu iskusiti izazove u pronalaženju prave doze lijeka. Učinkovitost liječenja može varirati, a neki pacijenti izvještavaju o trajnim simptomima unatoč normaliziranim razinama hormona štitnjače.
  • Emocionalni utjecaj: Dijagnoza i upravljanje autoimunom bolešću štitnjače mogu imati emocionalni utjecaj, uključujući stres, anksioznost i depresiju.
  • Promjene u načinu života: Mnogi pacijenti nalaze da promjene u prehrani, vježbanju, smanjenje stresa i bolje upravljanje spavanjem mogu pomoći u upravljanju simptomima.
  • Podrška i razumijevanje: Pronalaženje podrške od obitelji, prijatelja i grupa za podršku može biti važno. Također, razumijevanje i suosjećanje od strane zdravstvenih radnika je ključno.
  • Različiti odgovori na liječenje: Neki pacijenti dobro reagiraju na standardne terapije, dok drugi mogu imati trajne simptome ili nuspojave lijekova.

Važno je napomenuti da svaki pacijent ima jedinstveno iskustvo. Upravljanje autoimunim bolestima štitnjače zahtijeva individualizirani pristup, uključujući redovite medicinske preglede i prilagođavanje plana liječenja prema potrebama pacijenta. Ako imate povišena antitijela štitnjače, važno je konzultirati se s liječnikom koji razumije Vaše specifične potrebe i može Vam pružiti odgovarajuću podršku i praćenje.

Kako izgleda dijeta za Hashimotovu bolest?

Dijeta za Hashimotovu bolest, autoimuni poremećaj štitnjače koji uzrokuje hipotireozu, fokusira se na smanjenje upale, poticanje zdravog funkcioniranja štitnjače i ublažavanje simptoma. Iako ne postoji univerzalna dijeta koja će odgovarati svakom pojedincu s Hashimotovim tiroiditisom, određene smjernice mogu biti korisne:

  • Anti-upalna hrana: Konzumiranje hrane bogate antioksidansima i protuupalnim svojstvima može pomoći u smanjenju upalnih procesa. To uključuje voće, povrće, masnu ribu bogatu omega-3 masnim kiselinama, orašaste plodove i sjemenke.
  • Izbjegavanje proizvoda koji sadrže gluten: Neki ljudi s Hashimotovom bolešću primjećuju poboljšanje simptoma kada izbjegavaju gluten, protein koji se nalazi u pšenici, ječmu i raži.
  • Izbjegavanje prerađene hrane: Prerađena hrana često sadrži aditive, konzervanse i visoke razine šećera i natrija, što može poticati upalu i simptome.
  • Ograničavanje unosa šećera: Visoki unos šećera može pogoršati upalu i uzrokovati druge zdravstvene probleme. Pokušajte ograničiti unos slatkiša, slatkih pića i visoko prerađene hrane.
  • Adekvatan unos joda: Jod je ključan za proizvodnju hormona štitnjače. Međutim, pretjerani unos joda može biti štetan, posebno kod Hashimotove bolesti, pa je važno pronaći pravu ravnotežu.
  • Selen i cink: Ovi minerali su važni za zdravlje štitnjače. Brazilski orasi su dobri izvor selena, dok je cink prisutan u mesu, mahunarkama i sjemenkama.
  • Izbjegavanje goitrogena u sirovom stanju: Goitrogeni su supstance koje mogu ometati funkciju štitnjače. Neki primjeri uključuju brokulu, kupus, kelj, prokulice i cvjetaču. Kuhanje ovih namirnica može smanjiti njihov goitrogeni učinak.
  • Dovoljno vode: Ostanite hidratizirani pijenjem dovoljno vode tijekom dana.
  • Izbjegavanje soje: Soja može ometati apsorpciju lijekova za štitnjaču i potencijalno ometati funkciju štitnjače.
  • Ostali individualni okidači: Neki ljudi mogu imati specifične okidače koji pogoršavaju simptome Hashimotove bolesti, kao što su određene vrste hrane, kofein ili alkohol.

Važno je napomenuti da promjene u prehrani trebaju biti individualizirane i prilagođene specifičnim potrebama i reakcijama svakog pojedinca. Savjetovanje s nutricionistom ili liječnikom koji razumije Hashimotovu bolest može biti korisno u razvijanju prilagođenog plana prehrane. Uz prehrambene promjene, redovito praćenje sa zdravstvenim stručnjakom je ključno za učinkovito upravljanje Hashimotovom bolešću.

 

U Poliklinici Breyer, pretrage antitijela štitnjače (anti-TPO i anti-TG) možete napraviti bez prethodne rezervacije termina.